TEORIJA KNJIŽEVNOSTI

Priručnik je podeljen u tri dela: "Razumijevanje književnosti", "Struktura književnog teksta" i "Književni rodovi i vrste"; na kraju knjige, uz imenski registar i odabranu sekundarnu literaturu, nalazi se i znalački izrađen predmetni registar, koji uistinu nije lako uraditi, i predstavlja pravi autorski rad i stav, a koji na pametan način upućuje čitaoce u probleme ove knjige. Čak i ako bi se takva knjiga čitala od tog registra, što nije neuobičajeno, dobio bi se uvid u osnovne njene teme i način njihove obrade. Veći ovako urađen pojmovnik problema izdvaja knjigu Zdenka Lešića od drugih istog naslova. I još nešto: pristup temi drukčiji je od ostalih, čak i inostranih autora, danas veoma pomodnih, mada provokativnih, poput, na primer, Džonatana Kalera i Stivena Grinblata, koji slede samo svoj stav i svoje razumevanje književnog procesa, veoma radikalno, ne odnoseći se prema drugim, mada valjanim i većprihvaćenim, mišljenjima. Zašto je tako, objašnjava autor u uvodu, i to željom da napravi pregledan udžbenik, iznošenjem svih mogućnih stavova s upućivanjem na izvorno značenje svakog od književnoteorijskih pojmova. Ovakva koncepcija knjige pokazuje, zapravo, kako treba pisati priručnik za znalca i za studenta, kao pregledno, jasno i jednostavno štivo, koje će dati sveobuhvatnu sliku književnih teorija i množinu, verovatnih i mogućno dobrih, interpretacija književnosti.