KAKO SAM POSTALA FLAMENKO PLESAČICA

Od Beča i Bukurešta, preko Šefilda i Koventrija, sve do Lisabona i Toleda, u stihovima zbirke "Kako sam postala flamenko plesačica" putovati ujedno znači i plesati. Vatrena stihija ovih stihova žudi za dodirom. Kroz vizije tri sna, umrljana prethodnim smrtima, lirska junakinja rasteže granice telesne i duhovne zrelosti u momentima kada postaje jasno da su svi gradovi, traganja i lutanja, zapravo oduvek bili zatomljeni za čelom, u rebrima, među butinama, a flamenko saznanje da je ekvator bilo koji daščani pod o koji lupiš potpeticama upregnuvši sve svoje vatre.